U utorak, 13. listopada 2026. godine, održan je Sportski dan u spomen na našeg dragog kolegu i učitelja Pavla Bačkova. Bio je to dan ispunjen emocijama, zajedništvom, sportskim duhom i lijepim uspomenama na čovjeka koji je ostavio neizbrisiv trag u životima brojnih generacija učenika i svojih kolega. U školskoj sportskoj dvorani okupili su se učenici i učitelji kako bi se kroz ono što je kolega Pave posebno volio – sport, druženje i zajedništvo – prisjetili njegova života i svega što nam je značio. Kroz program su nas vodile Mia Mršić i Ema Šarić, a okupljenima su se prigodnim riječima obratili ravnatelj škole Joško Brtan i Mateja Ćorić kao predstavnica učenika. Posebno emotivan trenutak bila je minuta šutnje kojom smo odali počast našem Pavi. Videoprezentacija s njegovim fotografijama vratila nas je u neke drage, zajedničke trenutke i podsjetila na brojne uspomene koje ćemo zauvijek čuvati. Svečani dio programa upotpunile su učenice Tena Mršić, Elena Vrankulj te Ina Troskot svojim plesnim nastupima, nakon čega je uslijedio sportski dio dana. Učenici petih i šestih te sedmih i osmih razreda odmjerili su snage u futsalu, dok su djevojčice sudjelovale u utakmicama graničara. Sportski program zaključen je odbojkaškom utakmicom između učenica i učitelja, koja je na poseban način simbolizirala povezanost i zajedništvo učenika i njihovih nastavnika. Ipak, ovoga dana rezultat nije bio najvažniji. Nisu se brojili samo golovi i osvojeni poeni, već osmijesi, zajednički trenuci i uspomene na čovjeka kojemu je sport bio mnogo više od igre. Pave nije bio samo učitelj. Bio je čovjek velikog srca, iskrenog osmijeha i neiscrpne životne energije. U školi predan, odgovoran i brižan, a izvan školskih zidova istinski pustolov. Volio je motore, planinarenje, adrenalinske sportove i izazove koji život čine uzbudljivijim. I učenici i kolege pamtit će ga kao srčanog, toplog i brižnog čovjeka, uvijek spremnog pružiti ruku pomoći, saslušati i pružiti podršku. Iza njega ostaju brojne priče koje ćemo još dugo prepričavati, s osmijehom, zahvalnošću i ponekom suzom. Ovaj Sportski dan bio je naš način da mu kažemo hvala. Hvala za svaki osmijeh, svaku pruženu ruku, svaki savjet i sve trenutke kojima je obogatio našu školsku svakodnevicu. Toga dana nismo se natjecali jedni protiv drugih, nego smo igrali zajedno – za Pavu. Jer neki ljudi nikada uistinu ne odu. Ostaju u pričama koje pričamo, u uspomenama koje čuvamo i u tragovima koje su ostavili u našim srcima. Dragi naš Pave, ovaj dan bio je za tebe.
Autorica: Nina Burčul, prof. tzk
